Pregledavate arhive za rak pluća Archives - Udruga oboljelih od raka pluća i drugih bolesti pluća.

od strane Admin

Molekularno testiranje kod raka pluća: Što morate znati

28/05/2015 in Rak pluća, Uncategorized

Pfizer - novi logoMolekularno testiranje kod raka pluća:

Što morate znati

 

 

Kome je namijenjena ova knjižica?

Ova je knjižica namijenjena bolesnicima kod kojih se sumnja na rak pluća te onima kojima je nedavno dijagnosticiran rak pluća i koji se moraju podvrgnuti dodatnim pretragama radi potvrđivanja dijagnoze i odabira odgovarajućeg liječenja. Glavna joj je svrha da Vam pomogne razumjeti što je to molekularno testiranje, zašto će ono možda biti potrebno za određivanje podvrste raka pluća od koje bolujete i kako njegovi nalazi mogu utjecati na odluke o liječenju koje donosi Vaš liječnik.

 

Što je rak?

Rak nije samo jedna bolest, već velika skupina različitih bolesti (koje se nazivaju i zloćudnim novotvorinama ili zloćudnim tumorima) kod kojih abnormalne stanice u tijelu nekontrolirano rastu te se mogu proširiti u druga tkiva i razoriti ih. Većina vrsta raka naziva se prema dijelu tijela ili vrsti stanica u kojima se razvija (primjerice, rak prostate na početku zahvaća prostatu, dok se rak dojke razvija u tkivu dojke). [1].

 

Što je rak pluća?

Rak pluća jedna je od najčešćih vrsta raka. Počne se razvijati u jednom plućnom krilu, ali može se proširiti (ili ‘metastazirati’) u druge dijelove tijela.

Slika 1. Podvrste raka pluća [2]

Slika 1. Podvrste raka pluća [2]

Rak pluća dijeli se na dvije osnovne vrste, ovisno o tome kako stanica raka izgleda ispod mikroskopa (Slika 1):

•   rak pluća malih stanica (engl. small cell lung cancer, SCLC)

•   rak pluća nemalih stanica (engl. nonsmall cell lung cancer, NSCLC), koji je uvjerljivo najčešći

o NSCLC se dodatno dijeli na adenokarcinom, karcinom pločastih (skvamoznih) stanica i karcinom velikih stanica, ponovno prvenstveno na temelju izgleda stanica

Postoji i nekoliko mnogo rjeđih podvrsta raka pluća nemalih stanica, poput adenoskvamoznog karcinoma i sarkomatoidnog karcinoma, koji čine preostale vrste raka pluća nemalih stanica

Što su ‘pogonske’ mutacije i kako one mogu pridonijeti personalizaciji Vaše terapije?

Kod svih vrsta raka, uključujući rak pluća, u stanicama dolazi do specifičnih genskih promjena koje kontroliraju rast i širenje tumora. One se često nazivaju ‘pogonskim’ (engl. driver) mutacijama i igraju presudnu ulogu u rastu i širenju raka pluća. Neke vrste raka sa specifičnim ‘pogonskim’ mutacijama odgovaraju bolje na liječenje lijekovima koji ciljano djeluju na te mutacije – takva se liječenja nazivaju ciljanim terapijama. Pokazalo se da je ciljana terapija oblikovana tako da djeluje na specifičnu ‘pogonsku’ mutaciju djelotvornija od kemoterapije u bolesnika koji imaju te mutacije. Nažalost, još ne možemo identificirati ‘pogonske’ mutacije u tumorima svih bolesnika s rakom pluća. Svaka ciljana terapija razvijena je tako da ometa djelovanje specifične ‘pogonske’ mutacije i tako sprječava dijeljenje stanica raka. Stoga je vrlo važno da Vaš liječnik utvrdi imate li vrstu raka pluća za koju je izgledno da će odgovoriti na ciljano liječenje. Prilagođavanje liječenja na ovakav način primjer je ‘personalizirane terapije‘.

Kod raka pluća nemalih stanica (NSCLC) otkriveno je nekoliko različitih ‘pogonskih’ mutacija (Slika 2). One se mogu razviti kod bilo kojeg NSCLC‑a, neovisno o dobi, spolu, rasi ili pušačkom statusu bolesnika, a mogu se utvrditi samo specijaliziranim molekularnim testiranjem, koje pruža detaljne informacije o ‘pogonskim’ mutacijama specifičnima za Vaš tumor. Međutim, trenutno su ciljane terapije dostupne samo za dvije vrste ‘pogonskih’ mutacija i stoga su samo malobrojni bolesnici pogodni za takvo liječenje.

 

Odabir najprikladnije terapije za rak pluća

Da bi odabrao najprikladnije liječenje, Vaš liječnik mora znati od koje vrste raka pluća bolujete, imate li koju ‘pogonsku’ mutaciju, koliko je tumor narastao i je li se proširio na druge dijelove tijela.

Slika 2. ‘Pogonske’ mutacije u bolesnika s NSCLC om [3,4]
Podaci prikazani na ovoj slici preuzeti su iz dvaju zasebnih ispitivanja.

Određivanje stadija tumora je proces kojim Vaš liječnik utvrđuje koliko je rak narastao te je li se proširio iz pluća u druge dijelove prsnog koša ili ostatak tijela; tijekom određivanja stadija tumora možda ćete morati napraviti pretrage utemeljene na oslikavanju  tijela, primjerice oslikavanje računalnom tomografijom (CT) .

 

Osim toga, Vaš će liječnik uzeti i malen uzorak tumora za potrebe testiranja u bolničkom laboratoriju; taj se postupak naziva tkivnom biopsijom. Nekoliko je različitih načina na koji se ta biopsija može provesti, uključujući biopsiju kroz kožu, kiruršku biopsiju ili ultrazvučno vođenu transbronhalnu biopsiju. Liječnik će Vam preporučiti onu koja je najprikladnija za Vas i objasniti Vam što sâm postupak obuhvaća.

 Posebno obučen liječnik (patolog) pregledat će tkivo pod mikroskopom kako bi utvrdio od koje vrste raka pluća bolujete. Ovisno o nalazima, možda će odlučiti da je potrebno provesti i molekularno testiranje kako bi se utvrdilo postoje li u tumoru specifične ‘pogonske’ mutacije i je li personalizirano liječenje možda dobra terapijska opcija za Vas. Vrlo je važno je da se za provođenje tih testova uzme dovoljno velik uzorak tkiva.

 

Što je molekularno testiranje? 

Slika 3. Analiza tkiva u molekularnom testiranju kod NSCLC‑a

Slika 3. Analiza tkiva u molekularnom testiranju kod NSCLC‑a

Molekularno testiranje pruža detaljne informacije o specifičnim ‘pogonskim’ mutacijama koje su možda prisutne u Vašem tumoru(Slika 3).

Prisutnost ‘pogonske’ mutacije moglo bi omogućiti liječniku da propiše ciljanu terapiju za liječenje Vašeg tumora. Molekularno testiranje provodi se na tkivu uzetom tijekom tkivne biopsije ili uklonjenom tijekom operacije (ako Vam je operacija potrebna i ako joj se podvrgnete). Ponekad će liječnik možda morati ponoviti  postupak biopsije kako bi prikupio još uzoraka tkiva za molekularno testiranje. O tome možete razgovarati s njime.

Personalizirane terapije odobrene su samo za ‘pogonske’ mutacije koje se javljaju u dvama genima – receptoru epidermalnog faktora rasta (engl. epidermal growth factor receptor, EGFR) i kinazi anaplastičnog limfoma (engl. anaplastic lymphoma kinase, ALK). Dakle, liječnici trenutno utvrđuju moguću prisutnost samo tih mutacija. U budućnosti će možda biti dostupan veći broj personaliziranih terapija, a samim time i veći broj testova za otkrivanje odgovarajućih mutacija. Molekularno testiranje tkiva može se provesti primjenom jedne ili više tehnika, ovisno o laboratoriju.

 

Mogućnosti liječenja kod raka pluća

NSCLC se najčešće liječi kirurškim zahvatom, zračenjem, sistemskom terapijom ili njihovim kombinacijama, ovisno o stadiju bolesti. Sistemska se terapija sastoji od kemoterapije i ciljanih terapija. Ako nalazi molekularnog testiranja pokažu da Vaš rak pluća sadrži specifičnu ‘pogonsku’ mutaciju, za Vas bi mogla biti pogodna ciljana terapija. Svako liječenje za uznapredovali rak pluća ima određene nuspojave. Ciljane terapije općenito uzrokuju manje ozbiljnih/teških nuspojava nego kemoterapija: međutim, neke nuspojave ciljanih terapija, poput osipa i proljeva, mogle bi nekim bolesnicima biti neugodne ako ih se pažljivo ne zbrine.

 

Liječenje NSCLC‑a pozitivnog na mutacije gena EGFR i ALK

Kao što smo već napomenuli, trenutno su za liječenje raka pluća odobrene samo dvije vrste ciljane terapije:

 

1.    Inhibitori EGFR koriste se za liječenje uznapredovalog raka pluća s mutacijama gena EGFR

o Mutacije gena EGFR bile su prve ‘pogonske’ mutacije identificirane kod raka pluća

o Te su mutacije pronađene u približno 10% bolesnika s NSCLC‑om u Sjevernoj Americi te 30% bolesnika u Aziji [5]

o Približno 15% bolesnika s adenokarcinomom u SAD‑u ima mutaciju gena EGFR [6]

 

2.   Inhibitori ALK odobreni su za liječenje raka pluća s  promjenama u redoslijedu baza u genu ALK

o Promjene u genu ALK kod NSCLC‑a otkrivene su 2007. g. [7]. Kod njih je redoslijed baza u genu ALK izmijenjen na način koji mijenja njegovu funkciju

o Približno 3–5% bolesnika s NSCLC‑om ima bolest pozitivnu na mutaciju gena ALK – ta se genska promjena javlja gotovo isključivo kod adenokarcinoma [8]

 

 

RAZGOVARAJTE SA SVOJIM LIJEČNIKOM O MOLEKULARNOM TESTIRANJU ZA RAK PLUĆA

 

 

 

 

Reference:

 

1.   National Cancer Institute at the National Institutes of Health. http://www.cancer.gov/cancertopics/cancerlibrary/what-is-cancer. Pristup:

18. kolovoza 2014.

2.   American Cancer Society. http://cancer.org/cancer/lungcancer-non-smallcell/detailedguide/non-small-cell-lung-cancer-what-is-non-small-cell-lung- cancer. Pristup: 18. kolovoza 2014.

3.   Fabrice Barlesi, Helene Blons, Michele Beau-Faller, et al. Biomarkers (BM) France: Results of routine EGFR, HER2, KRAS, BRAF, PI3KCA mutations

detection and EML4-ALK gene fusion assessment on the first 10,000 non-small cell lung cancer (NSCLC) patients (pts). J Clin Oncol 2013; 31(Suppl;

abstr 8000).

4.   Warth A, Muley T, Dienemann H, et al. ROS1 expression and translocations in non-small-cell lung cancer: clinicopathological analysis of 1478 cases.

Histopathology 2014; 65: 187-94.

5.   Bell DW, Lynch TJ, Haserlat SM, et al. Epidermal Growth Factor Receptor Mutations and Gene Amplification in Non–Small-Cell Lung Cancer: Molecular Analysis of the IDEAL/INTACT Gefitinib Trials. J Clin Oncol 2005; 23: 8081–8092.

6.   Keedy VL, Temin S, Somerfield MR, et al. American Society of Clinical Oncology provisional clinical opinion: epidermal growth factor receptor (EGFR) Mutation testing for patients with advanced non-small-cell lung cancer considering first-line EGFR tyrosine kinase inhibitor therapy. J Clin Oncol

2011; 29(15):2121–2127.

7.   Soda M, Choi YL, Enomoto M, et al. Identification of the transforming EML4-ALK fusion gene in non-small-cell lung cancer. Nature 2007;

448(7153):561–566.

8.   Solomon B, Wilner KD, Shaw AT. Current status of targeted therapy for anaplastic lymphoma kinase-rearranged non-small cell lung cancer. Clin

Pharmacol Ther 2014; 95(1):15–23.

od strane Urednik Jedra

Imati karcinom često se uspoređuje sa odlaskom na teško putovanje, ali ne morate to učiniti sami!

06/11/2013 in Rak pluća

Želimo pomoći svima kojima je rak pluća dijagnosticiran, njihovim obiteljima i prijateljima u upoznavanju činjenica vezanih za otkrivanje i liječenje raka pluća kao i praktičnim savjetima kako se suočiti sa svakodnevnim izazovima života s rakom pluća.
Svatko će se s ovom bolešću nositi na svoj način i nema „dobrog“ ili „lošeg“ načina prihvaćanja bolesti i života s rakom pluća. Dok će netko biti ljut, zabrinut i zbunjen, pitati se zašto on/ona?, drugi će uz isto pitanje biti depresivni, povučeni i neće svoje emocije htjeti podijeliti s osobama koje ih okružuju. Sve su to normalne faze u procesu prihvaćanja novonastale situacije, no važno je ne očajavati i prepustiti se negativnim osjećajima.
Treba zadržati zdravi omjer realnog sagledavanja činjenica i opreznog optimizma.
Najčešće je osoba suočena s problemom o kojem vrlo malo zna i ne zna gdje potražiti informacije. Najbolje je sva pitanja koja imate vezano za svoju bolest i terapiju uputiti liječniku i medicinskoj sestri koji Vas liječe.
Osim toga postoje knjige, časopisi i druge publikacije koje Vam mogu pomoći u upoznavanju bolesti ili dati odgovore na neka pitanja.
Ukoliko imate osobno računalo s pristupom internetu tada je do informacija relativno lako doći iako treba voditi računa o tome s kojih Internet stranica podaci dolaze. Obično su stranice nacionalnih registara za rak, medicinskih fakulteta i sličnih znanstvenih ustanova dobar izvor provjerenih podataka.

Osim osobnih teškoća u suočavanju s rakom pluća možda će Vam biti teško ili nećete znati kako ovu vijest prenijeti svojoj obitelji i prijateljima a posebno je teško ovu informaciju podijeliti s djecom.
Bolesnici često žele zaštititi svoje voljene od ovakvih informacija posebno ako se radi o djeci, međutim pokazalo se da je najbolje dati točnu informaciju o svojoj bolesti, liječenju i svemu što slijedi a za djecu navedene informacije treba prilagoditi njihovom uzrastu. Sve promjene na tijelu za koje znate da će se dogoditi, djeci treba unaprijed objasniti. Ukoliko djeci ali i odraslima dajete samo djelomičnu ili netočnu sliku Vaše bolesti, može se dogoditi da oni sami stvore sliku o tome što se dešava a to je često puno gore od stvarnosti.

Pluća? Gdje su, kako funkcioniraju i na kraju zašto nam služe?

Pluća su parni organ, smješten u prsnom košu. Ona su dio dišnog sustava u koji zrak ulazi kroz nos ili usta te prolaskom kroz dušnik dolazi do bronha i konačno do pluća.
Sa svakim udahom u svoje tijelo unosimo kisik, a sa svakim izdisajem iz tijela izbacujemo ugljični dioksid koji nastaje kao posljedica metabolizma.
Desni dio pluća (desno plućno krilo) se sastoji od tri dijela, a lijevi ima samo dva dijela. Oba plućna krila obavijena su tankom ovojnicom koja se zove pleura. Pleura ima dva sloja između kojih je mala količina tekućine (pleuralna tekućina). Količina pleuralne tekućine ne raste osim ukoliko se razvija neki patološki proces (bolest) koji tada dovodi do pojačanog stvaranja pleuralne tekućine.
Rak pluća što je to?
Promijenjene stanice u jednom ili oba plućna krila nekontrolirano rastu.
Zašto?
Jedinstvenog uzročnika na žalost ne poznamo, ali nekoliko faktora poput ne zdrave prehrane, duhanskog dima, genetske predispozicije, onečiščenog zraka, stresa u svakodnevnom životu možemo povezati sa nastankom bolesti.
Koji su najčešći znaci bolesti?

  • Kašalj koji ne prolazi i pogoršava se
  • Zaduha, nedostatak zraka
  • Iskašljavanje krvi
  • Neprekidna bol u prsištu
  • Opća slabost, gubitak apetita i tjelesne težine

Imam simptome, što sad?

Gore navedeni simptomi nisu siguran znak da bolujete od raka pluća, stoga se obratite svom liječniku.
Nakon pregleda i razgovora o obiteljskoj i osobnoj zdravstvenoj povijesti liječnik će zatražiti krvne testove, Rtg pluća i CT pluća da bi otklonili ili potvrdili sumnju na postojanje određenih promjena prsištu.
Za konačnu potvrdu dijagnoze, nužno je napraviti i citološku punkciju (tj. mikroskopski pregled stanica uzorka tkiva) ili bronhoskopiju s biopsijom kako bi se ustanovilo prisustvo abnormalnih, zloćudnih stanica.
Bronhoskopija, pa to boli?
Bronhoskopija je jako vrijedna dijagnostička metoda i neobično je važna u postavljanju dijagnoze.
Bronhoskopija je pretraga elastičnom cijevi koja u sebi ima sistem leća i kamera te omogućava liječniku uvid u unutrašnji izgled pluća i dišnih puteva. Cijev se uvodi kroz nos ili usta , prolazi dušnikom do bronha i konačno do pluća. Ovom se tehnikom također može napraviti i manje zahvate na plućnom tkivu uključujući i uzimanje uzoraka tkiva (biopsija) za patohistološki pregled (PHD), ispiranje za citološku analizu ( pregled stanica pluća i bronha) i slično.
Bronhoskopija se radi u lokalnoj anesteziji i ne boli, ali moramo priznati da nije ugodna. Uz dobru suradnju i povjerenje u tim koji izvodi pretragu trajat će svega 5-10 minuta i neće ostati u negativnom sjećanju.
Materijali uzeti ovom metodom šalju se na analizu i rezultati su gotovi za tri dana.
Liječnik koji Vas vodi može zatražiti još nekoliko pretraga pa da se upoznamo nakratko i sa njima.
Citološka punkcija. Kod izvođenja ove pretrage, liječnik uvodi tanku iglu kroz stijenku prsnog koša sve do mjesta s kojeg želi uzeti uzorak tkiva. Uvođenje igle se može provoditi pod kontrolom CTa ili drugoh metoda prikazivanja unutarnjih organa. Ona se radi također u lokalnoj anesteziji i bol je jednaka ubodu igle pri vađenju krvi.
Torakoskopija i medijastinoskopija kada liječnik napravi nekoliko manjih rezova na prsnom košu i kroz njih uvodi cijev pomoću koje pregledava pluća i okolna tkiva te po potrebi može uzeti uzorak tkiva za analizu.
Ove pretrage se izvode u općoj anesteziji i pristupa im se kada gore navedenim pretragama nismo dobili dijagnozu.

Što nakon svih tih pretraga ?

Liječnik nakon dobivenih nalaza će točno znati da li postoji rak pluća, kojeg je tipa i kojeg stupnja proširenosti i nakon razgovora sa Vama odrediti način liječenja.
Što je to tip i stupanj proširenosti?
Histološka podjela raka pluća temelji se na izgledu stanica raka pod mikroskopom.
Tako postoje dva najčešća tipa raka pluća: Približno 80 posto svih slučajeva raka pluća čini karcinom pluća ne-malih stanica (NSCLC) u koji ubrajamo adenokarcinom, planocelularni karcinom i karcinom pluća velikih stanica a preostalih 20-ak posto čini mikrocelularni karcinom pluća.

Određivanje stupnja proširenosti bolesti

Karcinom pluća ne-malih stanica
Stadij I –  tumor bilo koje veličine ograničen samo na pluća
Stadij II – tumor se proširio na plućne limfne čvorove na istoj strani pluća
Stadij III A – tumor se proširio na limfne čvorove u prsištu na istoj strani gdje su i tumorom zahvaćena pluća
Stadij III B – tumor se proširio na limfne čvorove na strani suprotnoj od zahvaćene strane pluća ali se nije proširio izvan grudnog koša
Stadij IV – tumor se proširio izvan grudnog koša
Mikrocelularni karcinom pluća
Ograničeni stadij – tumor je ograničen na pluća i limfne čvorove
Prošireni stadij – tumor se proširio na udaljene organe

Liječenje raka pluća

Sada, kada je određen tip i stupanj proširenosti raka pluća određuje se terapija koja će najbolje odgovarati bolesniku. Liječnik će odrediti terapiju za svakoga bolesnika ovisno o tipu i proširenosti raka ali imajući u vidu bolesnikovo opće stanje, druge bolesti, dob, spol a ponekad i rasu.
Liječnik će odrediti terapiju za bolesnika koja može uključivati samo jednu ili kombinaciju nekoliko mogućih terapija.
Četiri su osnovna principa liječenja: kirurško liječenje, zračenje, kemoterapija i ciljano liječenje.
Kirurško liječenje
Kirurško liječenje tj, uklanjanje tumora u cijelosti operativnim putem, može pružiti potpuno izlječenje ako se radi o rano otkrivenom tumoru koji se nije proširio (metastazirao) izvan pluća ( Stadij I i II ). U uznapredovalom stadiju bolesti, kirurško liječenje ne može dovesti do izlječenja, ali može umanjiti nastale komplikacije. Tako postoje dva osnovna tipa kirurških zahvata:
-Kurativni kirurški zahvat- onaj koji se izvodi u svrhu potpunog odstranjenja tumora i s ciljem izlječenja bolesnika
– Palijativni kirurški zahvat- onaj koji se izvodi u svrhu otklanjanja komplikacija koje nastaju kao posljedica bolesti s ciljem poboljšanja kvalitete života bolesnika.
Kirurškim zahvatom može se, ovisno o stupnju proširenosti raka, odstraniti samo mali dio pluća (segmentektomija), cijeli jedan plućni režanj (lobektomija) ili cijelo plućno krilo (pneumonektomija). Obično se tijekom zahvata odstranjuju i limfni čvorovi koji se nalaze u blizini tumora.
Nakon kirurškog zahvata bolesnik najčešće osjeća bol u prsnom košu. Danas su dostupne vrlo učinkovite metode za suzbijanje boli a koje uključuju čitav niz lijekova, akupunkture i drugih metoda za uklanjanje boli, stoga nema potrebe za patnjom nego bolesnik treba zatražiti pomoć svaki puta kada osjeća bol.
Osim toga, nakon operativnog zahvata u plućima i okolnim tkivima može se nakupljati zrak i tekućina. Taj se problem rješava uvođenjem cjevčice u prsni koš, kojom onda tekućina i zrak izlaze van iz tijela. Tijekom oporavka od kirurškog zahvata, medicinsko osoblje bolesnika podučava o vježbama disanja koje treba ponavljati nekoliko puta na dan.

ZRAČENJE ILI RADIOTERAPIJA

  • Zašto trebam zračenje?
  • Koju vrstu radioterapije mi predlažete?
  • Kada će započeti i koliko će trajati?
  • Kako ću se osječati tijekom tretmana?
  • Koje nuspojave mogu očekivati?
  • Ovo su neka od pitanja koja bi trebali postaviti svom liječniku i medicinskoj sestri koji se brinu o Vama.

Što je to zračenje i kako se provodi?

Terapija zračenjem namijenjena je uništavanju tumorskih stanica putem snopa visoko-energetskih zraka, a provodi se kroz nekoliko tjedana (ovisno o tipu i veličini tumora te dozi zračenja). Ova terapija traje više tjedana zbog toga što se doze koje su potrebne za uništavanje tumorskih stanica ne mogu primijeniti odjednom. Zračenje se provodi svakim danom osim vikendom i praznicima i najčešće se provodi ambulantno.
Kad se odlučuje za terapiju zračenjem?
Zračenje se primjenjuje kao metoda liječenja onda kada kirurški zahvat ne dolazi u obzir, zbog veličine tumora, općeg stanja bolesnika ili kada je potrebno smanjiti tumor kako bi se bolesniku olakšale smetnje koje nastaju kao posljedica rasta i širenja raka. Kako bi se osiguralo ozračivanje uvijek istog mjesta koža bolesnika se obilježi „markerom“
Zračenje se također koristi za liječenje ili za smanjivanje tegoba koje izazivaju metastaze tumora u drugim dijelovima tijela. Takav tip radio terapije naziva se palijativna radioterapija.

Koje su nus pojave zračenja?

  • Slabost
  • Mučnina
  • Povračanje
  • Otežano gutanje
  • Metalni okus u ustima
  • Afte u ustima, na jeziku, na sluznici obraza, zubnom mesu
  • Kožne reakcije na mijestu izloženom zračenju (crvenilo, gubitak dlaka, lagano pečenje)
  • Kako ih tretirati?
  • Mučninu i povračanje lako možete ukloniti uzimanjem lijekova koji se zovu antiemetici, a više o njima objasniti ćemo u poglavlju o nuspojavam uzrokovanim kemoterapijom.
  • Otežano gutanje, metalni okus u ustima i afte ublažit možete pijenjem čaja od kadulje i primjenom koncentriranog oralnog gela (npr.Gelclair), umjetne sline i Mučkalice ( pripravak koji će Vam napraviti u apoteci).
  • Kožne reakcije, poput crvenila ili opekline možete tretirati .

KEMOTERAPIJA

Koje lijekove ću dobivati?
Kada ću započeti sa terapijom? Koliko će trajati i koliko često ću dolaziti?
Gdje ću dobivati terapiju?
Moram li cijelo vrijeme liječenja biti u bolnici?
Kako se primjenjuje terapija i imali popratnih reakcija na nju?
Kako ih spriječiti ili ublažiti?
Kako će utjecati na moj svakodnevni život imam li neka ograničenja ili zabrane?
Da li i koliko se često moram kontolirati nakon primjene terapije?

Ovo su neka pitanja koja možete postaviti Vašem zdravstvenom timu.

Što je to kemoterapija?

Kemoterapija podrazumijeva primjenu određenih lijekova koji uništavaju tumorske stanice, te zaustavljaju njihov rast i razmnožavanje. Za razliku od kirurškog liječenja i zračenja, kemoterapija ima sistemski učinak na tijelo, tj. osim na tumorske stanice djeluje i na zdrave stanice u tijelu, posebice one koje se brzo dijele (primjerice, na stanice koštane srži, sluznice probavnog sustava ili vlasišta). Zbog toga se kod bolesnika liječenih kemoterapijom javljaju tegobe (nuspojave) kao što su mučnina i povraćanje, umor, manjak leukocita i sklonost infekcijama, manjak eritrocita (anemija) i trombocita, upala sluznice usne šupljine, proljev, opadanje kose i drugo.
Koliko često i kako ću dobivati kemoterapiju?
Količina i raspored davanja kemoterapije kao i duljina trajanja terapije ovisi o tipu raka, lijeku i općem odgovoru bolesnika na terapiju. Ponekad se terapija može dati u jednom danu a nekada terapija traje tjednima, mjesecima pa čak i godinama. Neki se lijekovi daju u ciklusima koji uključuju i razdoblja kada se lijek ne uzima tako da se tijelo odmori i regenerira.
Najčešće se kombinira dva ili više kemoterapeutika ili se kombinira kemoterapija sa novim ciljanim terapijama. Izbor terapije ovisi između ostaloga i o tome kako bolesnik podnosi terapiju te reagira li tumor na primijenjenu terapiju. Kemoterapija se može primjenjivati putem intravenske infuzije ili peroralno ( na usta).
Kemoterapija se može primjenjivati kao dodatak liječenju kirurškim zahvatom i/ ili zračenjem i u tom slučaju se zove adjuvantna kemoterapija. Svrha ovakve primjene kemoterapije je smanjenje rizika od naknadnog ponavljanja bolesti, zbog toga što kemoterapija uništava i stanice raka koje su eventualno zaostale nakon kirurškog zahvata i/ ili zračenja , kao i one koje „lutaju“ tijelom.
Ukoliko se kemoterapija primijeni prije kirurškog zahvata a s ciljem da se tumor smanji, tada se naziva neo- adjuvantna kemoterapija.
Za liječenje raka pluća kemoterapija se daje u ciklusima i po smjernicama daje se ukupno četiri ciklusa jednog ordiniranog protokola.
Pauza između svakog ciklusa je tri tjedna. Nakon primjene jednog ciklusa koji se daje putem infuzija i traje otprilike od jednog do pet sati odlazite kući.
Terapiju dobivate na odjelu za primjenu citostatika.

Popratne pojave! Što me očekuje i kako se nositi sa njima?

  • Mučnina i povraćanje
  • Proljev
  • Opstipacija ili zatvor
  • Gubitak kose
  • Promjene osjetila okusa
  • Upala jednjaka
  • Umor i anemija
  • Infekcije kao posljedica pada leukocita u krvi
  • Bolovi i trnci u mišićima nogu
  • Promjene na koži
  • Bol

Novi lijekovi u ciljanom liječenju raka pluća

U posljednje se vrijeme razvijaju i primjenjuju nove metode „ciljanog“ liječenja primjenom „ pametnih“ lijekova, u koje ubrajamo monoklonska protutijela, terapiju usmjerenu protiv stvaranja tumorskih krvnih žila i uništavanja postojećih i inhibitore faktora rasta. Navedene terapije u većoj ili manjoj mjeri zahvaćaju samo tumorske stanice dok zdrave stanice bolesnikova organizma u većoj ili manjoj mjeri ostaju pošteđene. Zbog toga su pored dokazane učinkovitosti usporedive s uspješnosti liječenja kemoterapijom i nuspojave na navedene terapije značajno blaže od onih kod primjene klasične kemoterapije. Osim toga nuspojave koje se javljaju kod primjene novih lijekova uvelike se razlikuju od onih koje se javljaju kod primjene kemoterapije. Najčešće nuspojave koje se povezuju s primjenom monoklonskih antitijela su: povišeni krvni tlak, umor, proljev i bolovi u trbuhu dok se uz primjenu inhibitora faktora rasta povezuju: osip i proljev.
Noviji lijekovi ne izazivaju opadanje kose a mučnina i povraćanje se pojavljuju rjeđe nego kod primjene kemoterapije.
Monoklonska antitijela- djeluju tako da se vežu na vezna mjesta na tumorskoj stanici. Antitijelo na sebi ima vezan lijek ili neki radioaktivni spoj . Na taj način lijek dolazi ciljano samo do tumorske stanice. Antitijela mogu biti usmjerena protiv supstrata za receptor na tumorskoj stanici, kao npr. Kod lijekova koji djeluju na tumorske žile. Takva antitijela se vežu na faktor rasta krvnih žila koji se tako vezan ne može spojiti sa veznim mjestom na tumorskoj stanici niti može prenijeti informaciju za stvaranje novih krvnih žila.

Druga vrsta lijekova djeluje tako da inhibira tirozin kinazu- receptor za epidermalni faktor rasta, koji je izražen na normalnim stanicama ali i na stanicama raka. Kade se navedni receptor blokira/ inhibira stanica ne prima dovoljno informacija za daljnji rast te dolazi do zastoja u rastu i razmnožavanju ili/ i smrti stanica. Ova se terapija osim toga primjenjuje peroralno- na usta u obliku tablete te zbog toga nije potrebno po terapiju dolaziti u bolnicu.

Prehrana

Tijekom terapije i nakon završetka liječenja važno je usvojiti i zadržati zdrave prehrambene navike. To se najprije odnosi na redovit i uravnotežen unos energije koji se postiže uzimanjem manjih obroka više puta na dan. Obroci moraju biti energetski bogati i sadržavati dosta proteina. Dobro je savjetovati se sa bolničkim nutricionistom o daljnjem programu prehrane i rasporedu uzimanja obroka. Ponekad je zbog nuspojava terapije, mučnine, povraćanja i upale sluznice usne šupljine, teško održati unaprijed određen režim prehrane , međutim i tu postoje sredstva i lijekovi kojima se navedene nuspojave mogu smanjiti ili u potpunosti odstraniti. Za savjet o navedenim lijekovima i postupcima upitajte svog liječnika ili medicinsku sestru.

Redovite posjete liječniku

Čak i kada je rak pluća izliječen i ne osjećate nikakve simptome bolesti, potrebno je redovito odlazite na kontrole svojem liječniku. Rak se može ponovno javiti i razvijati bez izazivanja ikakvih tegoba. Isto tako se i ponovljeni rak može ukoliko je dovoljno rano otkriven liječiti uz vrlo dobre izglede za izlječenje. Ukoliko primijetite bilo kakve simptome ili osjetite tegobe između zakazanih kontrola, odmah se javite svojem liječniku!

Podrška

Saznanje da imate rak, uvijek predstavlja šok za Vas i cijelu Vašu obitelj i prijatelje. Rak sa sobom donosi niz promjena u životu koje je ponekad teško usvojiti i prilagoditi život novim zahtjevima koje diktira bolest i terapija.
Vrlo često se javljaju osjećaj straha, krivnje, bijesa ili tuge. Mnogi bolesnici kojima je otkriven rak pluća a koji nikada nisu pušili imaju osjećaj da ih okolina (uključujući liječnike i medicinske sestre) osuđuje te imaju potrebu opravdavati se. Isto tako pušači ili bivši pušači imaju osjećaj krivnje zbog pušenja. Razgovor s obitelji, prijateljima, liječnikom ili medicinskom sestrom može pomoći u prevladavanju ovih osjećaja.
Članovi liječničkog tima koji vas liječi mogu Vas uputiti psihologu ili psihijatru ukoliko Vam je potrebna njihova pomoć.

Skoči do alatne trake