Od poricanja do prihvaćanja

10/12/2013 in Plućna fibroza i bolesti intersticija

Ja ću pričati svoju osobnu priču kao supruga bolesnika od IPF (idiopatska plućna fibroza) u nadi da će nekome biti od koristi….

Poricanje
Sve je počelo skoro neprimjetno za druge… ali ja znam svoga supruga bolje od ikoga.
Svaki put kada bih pitala svoje ukućane ili prijatelje dobila bih skoro isti odgovor „pa znaš da nije više mlad, naravno da izgleda staro…“ „normalno da se umori brže kad hoda… ima preko 70 godina!“, „logično da gubi na težini kad mora paziti što jede radi tlaka i kile….“ Svaki put , ti odgovori bi me nekako utješili, ali kratkotrajno jer ja sam, ipak, slutila da se iza toga se krije nešto drugo što nisu ni godine, ni jelo ni ništa „normalno“ ili „logično“.
Već tada, u jednoj dijagnozi (jer on je stalno bio od liječnika do liječnika jer na rengen-ima ili CT-ima nisu bili otkrili što su ove „stare ozljede“ ) se pojavila po prvi put i sa upitnikom riječ „ fibroza“. Suprug je odmah posurfao po Internetu. Meni su stigli (od njega) najgori scenariji, a ja, sva u strahu nisam htjela ni čuti o toj mogućnosti a kamoli surfati internetom, pa sam se uhvatila svih drugih dijagnoza: kronična bronhitis, bronhostasia,… itd.
Prije godinu dana, točno u ovo doba, svaki put kada bi se moj suprug razbolio, npr. od obične prehlade, njegovo opće stanje se nikada ne bi vratilo u normalu, nego je bilo sve gore. Tako je u par mjeseci smršavio 16 kg, bilo mu je teško obavljati najobičnije poslove , 14 gazišta koje imamo do prvog kata kuće on bi prošao sa 5 ili 6 stanki, više nije mogao putovati gradskim prijevozom nego samo autom.. itd. Hitna je bila kod nas 2- 3 puta,da bi ga na kraju jedne nedjelje odvela u bolnicu.
U nekoliko mjeseci moj suprug je bio ostario 15 godina….

Prihvaćanje
U bolnici su ipak dijagnosticirali IPF (idiopatsku plućnu fibrozu) i započeo liječenje. Sjećam se tog dana kad me zvao i rekao za tu bolest. Više nisam mogla pobjeći od te riječi. Sjela sam pred kompjutorom i tražila… ali ipak sam si dopustila biti optimista . Nisam „googlela“ samo ime bolesti nego „kako se liječi IPF“. I vidjela sam ovo što sam mogla i prije vidjeti da nisam bila kukavica.
Napisala sam podatke koje sam odmah pročitala suprugu. Dopustila sam si opet gledati stvari na pozitivan način i govorila njemu o postotku šansi da preživi a ne o postotku smrtnosti….
Otpustili su ga nakon 15 dana. Od tada na dalje moj suprug se znatno oporavio i brdo lijekova koja sam mu trebala svaki put dati, sada uzima on sam .
Svaki dan naučimo kako živjeti s tim podstanarom (IPF). Naravno moj suprug više ne trči-.. (ali ni prije nije sudjelovao u Maratonu). Sada hodamo polagano, ali ipak idemo zajedno na kavu . Moj suprug opet pjeva (svakako ne operu!… ali ni prije nije) uspavanke unučici. Dobio natrag više od 10 kg i što je najvažnije – Hvala dragome Bogu – neki dan sam mu rekla „ Pa dragi ti se opet smiješ!!!“ i on mi odgovorio osmjehom.

M.P.

Leave a reply

You must be logged in to post a comment.

Skoči do alatne trake